ALIAS JARNO
evo možda jedan vikend report...jako kratko izdanje....
petak_srednjoškolska dvorana, gorički bendovi, premalo ljudi, luda atmosfera, par dobrih bendova i par onih nešto lošijih...pinkići su imali dobru svirku...i susjedi naravno, iako mislim da su bolji bili tjedan prije na hamfri bogartu...bare tipičan naravno, majca s rupama i tak...
subota_brucošijada, mislim pmf-a, hhehe, đastin đonsoni su bili baš oke, onak, neki punk ska valjda, dobila sam u rebro...ajs nigrutin, hehe srpski reper, znam samo jednu pjesmu ali on mi je bio vrhunac večeri...psiho modo sam na pola odustala...
uglavnom, složili smo se da je petak bio bolji od subote....
goricaaaaaa metropolaaaa
haha i doživjela sam napkon trenutak prosvjetljenja i sjetila se zaboravljene lozinke...htjedoh ukucat post prošli tjedan ali nikako da ukucam pravi user name i lozinku....a naravno da ne postoji nikakv papirić sa tim podacima na koje sam eventualno trebala zapisat iste....haha....ja pamtim...samo kad neko vrijeme ne koristim određeni podatak, u ovom slučaju lozinku, zaboravim...i onda se nakod par dana, tjedana, mjeseci prisjetim, čudnovato...i kak sam se baš danas sjetila, nemam pojma...nego, htjedoh taj dan ukucat neke stihove, samo kaj se sad baš ne sjećam koje...hm...budem kad se sjetim...
18.10.2006. u 22:49 | 1 Komentara | Print | # | ^danas je stvarnost otvorila svoja vrata...
mislila sam da više i neću pisat, prošla me ta faza odavno...pa se ovih par rečenica dogodi evo ovak u jedno vruće posljepodne, iako mi je u kući prilično hladno...
prošao je ispit, prošla okupacija istim...bilo mi je lijepo ovih dana, sva u tom ispitu, nisam ni stigla dopustit si razmišljenje o ičem drugom...i svidjelo mi se...samo se jedna ploča vrti( la ), i to ona koja na neki način opušta, nimalo ne opterećuje...blokira svaku misao...djeluje, privremeno doduše, ali djeluje, tj djelovala je...prvi put sam se nakon dugo vremena radovala ispitu, hehe, valjda zato jer sam stvarno zapela, a svidio mi se, kaj ću...
i tak, evo danas dan odmora...samo ko da me taj odmor više umara nego odmara...
jedna putna...
pogriješi čovjek...
čokoladni mjesec...
da i gloria estefan_wrapped, cijelo vrijeme si mislim ko to pjeva tu pjesmu, tj koji lik pjeva tu pjesmu...eto, jedna misterija riješena, woman it is....sad još ostaje misterija čokoladnog mjeseca, hm? confused...
i našla sam trzalicu 
Juliet the dice was loaded from the start
And I bet and you exploded in my heart
And I forget the movie song
When you gonna realise it was just that the time was wrong, juliet ?
a čemu novi post..svejedno imam želju nešto i napisat samo onda kad se loše osjećam...kao sad...i ne, nije to depresija, samo neki čemer, vjerojatno izazvan vremenom...i više me fizikala muči nego psiha...u glavi je sve više manje složeno...savršen koncept, samo treba doći vrijeme za realizaciju istog...
np. dire straits_irish boy
a želja za napisat to nešto ovdje i zaista to nešto napisat su dvije različite stvari..i neću pisat, nema potrebe...ne dijele mi se razmišljanja sa strancima...znaju oni koji trebaju znati i to je to...
vrti ti se u glavi, a i želudac se buni, valovi hladnoće, piješ mineralnu, pričaš, i skužiš da su tri sata proletila u priči... 
hehehhee
Ok...no more questions,
No worries
It´s destination unknown
So dive in
DODIRUJTE SE ŠTO ČEŠĆE
13.05.2006. u 14:09 | 3 Komentara | Print | # | ^Moja majka jako malo zna o meni. Ne zna koja mi je najdraža pjesma, ne zna čega se najviše bojim, ne zna da mi moja muzika tolko toga predstavlja. Možda ni nije na njoj da to zna; možda je bitno da se brine za moju egzistenciju. Ali ta briga je tak naporna i svodi se na pitanja kad imam ispit, da li sam popila vitamin...sve se svelo na rutinska dosadna pitanja koja doslovno ubijaju u pojam. Nedostatak komunikacije doveo je do moje izjave da nisam sretna. Da me učenje i privođenje faksa kraju ne ispunjava jer mi je to samo obaveza a ne nešto u čemu uživam. Fali mi podrška u mojoj odluci, zapravo, falila mi je, sad više nije bitno.
Drago mi je kaj sve ide tokom kojim ide. Da je bilo drugačije ne bi radila, niti upoznala drage ljude, taj dio bi propustila i bilo bi mi neizmjerno žao.
I sve ti je to glupo. Wassup? Ko da sretnem Mariju P. i da joj pričam kaj sam danas ručala ili da sam naručila jadore. Kao da će to njoj išta značiti. Čista nula. Samo glupavi smješak ispunjem blagom nelagodom i jedvačekanje da odeš. Ne da mi se radit update od posljednjeg kvazirazgovora.
Kao da nema vremena. Dani prolaze a promjene ni na vidiku. Jednolično uz varijaciju. Do kraja ispunjeno a opet prazno, fale one, sitne kapi, sreće.
Radio emotions je zaraza i ubija u pojam. Ugasila bi ga al ne mogu. All we need is just a little patience.
Zašto ljudi odlaze? Zašto ne ostanu? Zašto dolaze novi?
Svi čekaju čekaju.nešto. suzdržavaju se. Stoje. Meni se više ne da stajat, ja bi bar hodala. Hoće neko sa mnom?
I zašto pišem besmislice, opet ne pišem ono kaj bi htjela, iako za to ono ne postoje riječi, teško opisivo.
Šupci...ako i nisu postanu, kad tad.
Tu ni skreč ne pomaže.lol
Kak me samo taj neki naživcirao, pucala sam od smijeha. Ne znam ni razlog. Sama pojava, izraz lica dok je lupao, a kak tek hoda.
Belfast je bio jako dobar. Malo sam ih snimila, jednu strofu. Samo za mene, volim tu pjesmu. da si tu.
muški claire daines. Molim te nemoj bit ona.
Volim instrumentale.
I ono sunce ujutro, kojeg više nema. kak se sve iznenada promijeni. Odjednom oluja.
Fora je spavat na fotelji koja na sebi još ima onaj zaštitni najlon, fino grije. Malo šuška dok se okrećeš. Bilo je lijepo toplo, sad je opet zima, brrrrr.
I kaj čovjek u crvenoj jakni radi u hodniku zgrade usred noći, satima? Možda mu se svidjela pjesma.
SKREČ
Love is an accident...
waiting to happen.
Desire is a stranger...
you think you know.
Intimacy is a lie...
we tell ourselves.
Truth is a game...
you play to win.
E kad bi bar postojao netko ko trenutno o nekim stvarima razmišlja isto kao i ja .
Ajde da se skužimo,
Kad si zadnji put bila sretna, ali stvarno sretna ;
And you feel like no-one before
You steal right under my door
I kneel 'cause I want you some more
I want the lot of what you got
And I want nothing that you're not
Everywhere you go you shout it
You don't have to be shy about it, no
And you'll never be alone
Come on now show your soul
You've been keeping your love under control
usljed čišćenja nestalo mi je par stvari iz sobe....hm, sad me zanima da li je moja majka te stvari namjerno "ostranila" ili su zgurane negdje pod nešto hehe....
inače nemam kaj pisati, ovdje sam samo da objavim jednu vijest vezanu za mog RODNIJA....dobio je vrhunski tretman i sad opet blista i ja ga dalje neizmjerno volim.... :-O
update__sve je nađeno
od koga tražiti pomoć? zapela sam u tom groznom razmišljanju, u tom crnilu, i kolko god se trudila izbaciti te misli iz glave one se ipak ponovno vraćaju...izdržim tjedan, dva, i onda sve iz početka...ludim...ne mogu to više podnjeti...ne mogu to ni napisati, ni izgovoriti, ne želim ni misliti na to...ali površno, ta misao, stalno je prisutna tu u mojoj glavi i ubija me...
treba mi neko s kim bi mogla o tome razgovarati, ali ja ne želim o tome razgovarati jer me sama pomisao sledi....treba mi neko da me uvjeri, da postoji....
danas mi je, nažalost, blog psiholog ili psihijatar....možda bi trebala nabavit onog pravog....
hm, jel se može odstraniti dio mozga koji mi stalno iznova potiče tu misao...
katastrofa....
